PRAVOPIS HRVATSKOGA JEZIKA izrađen je na načelima fonološkoga pravopisanja kakvo je u tradiciji hrvatskoga pravopisanja.
Poseban je pozornost pridana dvama područjima koja su pravopisno zahtjevnija od drugih. To je područje suodnosa pravopisanja i pravogovorenja, pojava na granicama riječi i područje o zarezu.
Pravopis donosi tri odvojena riječnika: opći rječnik, rječnik vlastitih imena i rječnik kratica.
Prvi obuhvaća oko 50 000, drugi oko 2 600 i treći oko 700 jedinica.